Pismo Kongresa Bosnjaka svijeta ambasadorima PIC-a

Kongres Bošnjaka Svijeta, se oglasio i uputio pisma ambasadorima PIC-a, povodom ilegalnih i nepravednih suđenja veterana ARBIH od strane susjedne države Srbije. Pisma su upućena ambasadama Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, Njemačke, te Osce Misiji u Bosni i Hrcegovini, kao i Uredu Visokog predstavnika za BIH.

11. Avgust 2020

Uvaženi ambasadori PIC-a:

Matthew Field        
Eric Nelson 
Magret Uebber
Valentin Inzko
Kathleen Kavalec

 

U ime Kongresa Bošnjaka Svijeta (KBS), hvala vam na nesebičnom radu na jačanju veza između Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu BiH) i Vaše zemlje, koju prepoznajemo kao jednog od najboljih  prijatelja koje je BIH stekla od svog osamostaljenja. Posebno smo zahvalni na posvećnosti vaše zemlje u nazdoru i provedbi Dejtonskog mirovnog sporazuma ( u daljenjem tekstu „DPA“ ), stuba stabilnosti BIH, bez kojeg mir u BIH ne bi bio postignut.

Imajući to na umu, primorani smo da izrazimo svoju zabrinutost zbog niza kršenja DPA, od strane Srbije, što podriva stabilnost BIH i krši ljudska i građanska prava građana Bosne i Hercegovine. Konkretno, proteklih godina Vlada Srbije dodijelila je svojim sudovima nadležnosti koje prelaze i zasjenjuju nadležnosti sudova Bosne i Hercegovine. Ovo je srbijanskim vlastima omogućilo da uhapse, zatvore, i na kraju i osude na lažiranim suđenjima jedan broj BH građana i veterana Armije Republike Bosne i Hercegovine[1] (ARBIH) za ratne zločine koje nisu počinili, što krši najosnovnije standarde pravde i čini materijalno kršenje DPA-a od strane Srbije.

Nakon što nije uspjela okaljati ARBIH na suđenjima Haškog Tribunala, u kojem su skoro sve neopravdane tvrdnje Srbije o „rasprostranjenim ratnim zločinima“ vojnika ARBIH bile odbačene, Srbija je sada krenula da preuzme pravdu u svoje ruke. Počela je sa popisom od oko 3500 imena koje je Srbija proglasila „ratnim zločincima“. Onda, 30.jula 2018.godine, na granici Srbije i Bosne i Hercegovine srpske vlasti uhapsile su Huseina Mujanovića, po etnicitetu Bošnjaka, državljanina BIH, i veterana ARBIH, čije je ime bilo na popisu. Uprkos činjenici, da gospodin Mujanović u to vrijeme nije bio osumnjičeni ili osoba od značaja u nijednoj postojećoj istrazi u Srbiji, srpske vlasti uhapsile su gospodina Mujanovića - na licu mjesta i bez ikakvog validnog pravnog razloga - samo da bi se pokrenula istraga protiv njega tek nakon tog hapšenja – što je prva od mnogih povreda prava gospodina Mujanovića. Narednih 48 sati, gospodin Mujanović bio je zatočen u sobi bez prozora, bez svijetla, hrane, kreveta, čak ni pokrivača, dok njegova porodica nije imala nikakve informacije o njemu. Zatim, uprkos činjenici da srbijanski sudovi nisu bili nadležni da čak ni procesuiraju gospodina Mujanovića, zbog činjenice da je on državljanin BIH i optužen za zločine koji su se navodno dogodili u BIH i gdje su navodno žrtve također državljani BIH ( tj. ne u vezi sa Srbijom što bi Srbiji odobrilo bilo kakvu sposobnost da ikako sudi gospodinu Mujanoviću ), srpski sudovi su ipak preuzeli izvanteritorijalnu nadležnost koja je zasjenila i ukinula sudske ovlasti sudova u BIH, te vršili pritisak na suđenje. Nakon što je suđenje počelo, kršenje prava gospodina Mujanovića su se intenzivirala. Sud Srbije, je spriječio na desetine svjedoka iz BIH da svjedoče u ime gospodina Mujanovića, dok su srbijanske vlasti svjedocima čak i prijetili hapšenjem onih svjedoka koji bi se usudili da uđu u Srbiju. Stoga kada je na kraju „osuđen“ za „ratne zločine“, jasno je da gospodin Mujanović zapravo nije kriv za te navodne zločine, već da je kriv što je veteran ARBIH kojeg je Srbija iskoristila za relativiziranje svoje krvave historije u BIH, pokazujući da su vojnici ARBIH također bili ratni zločinci. 

Nažalost tragedija, gospodina Mujanovića nije jednistvena. Ohrabreni šutnjom međunarodne zajednice na konstantne napade na BIH, vlasti Srbije su također uhapsile i optužile gospodina Osmana Osmanovića i gospodina Iliju Jurišića, veterane ARBIH, i građane BIH koji su također bili podvrgnuti sličnim lažnim suđenjima, koja su prekšila prava optuženih, kako bi se „uspostavila“ kriva presuda. Dok su slučajevi gospodina Osmanovića i slučajevi gospodina Mujanovića u toku, Srbiji je trebalo deset godina da prizna da gospodin Jurišić nije kriv- što je gruba povreda prava gospodina Jurišića na pravično suđenje bez nepotrebnih odgađanja. Za poređenje, postoje brojni pravi ratni zločinci koje je Haški Tribunal proglasio krivim za ubistvo mnogih ljudi koji su odslužili manje vremena od gospodina Jurišića. S obzirom na ovakvo ponašanje Srbije, jasno je da se ovdje ne radi o izolovanim incidentima, već o sistemskim i koordiniranim aktima agresije od strane Srbije protiv BIH, i to u toku kršenja i samog DPA od strane Srbije.

 

SRBIJANSKI PROCESI PROTIV VETERANA ARBIH KRŠE DEJTONSKI MIROVNI SPORAZUM

Srbija je strana u Općem okvirnom sporazumu za mir u BIH, (u daljnjem tekstu „Opći okvir“) DPA. Odjeljak VII Općeg okvira, prevedenog sa Engleskog, kaže :

 ...Strane se slažu i u potpunosti će se pridržavati odrebi koje se tiču ljudskih prava utvrđenih u prvom poglavlju Sporazuma iz Aneksa 6, kao i odredbe koje se tiču izbjeglica i rasljenih osoba iz Poglavlja 1 Sporazuma Aneksa 7.

U članku 1 Priloga 6. prvom poglavlju stoji :

Strane će osigurati svim osobama pod njihovom jurisdikcijom najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući prava i slobode predviđene u Europskoj Konvenciji za zašititu ljudskih prava i temeljnih sloboda i njenim protokolima i drugim međunarodnim sporazumima na popisu u dodatku ovom Prilogu.

Imajući u vidu ranije iznesene činjenice o hapšenju i lažnom suđenju gospodina Mujanovića, jasno je da Srbija nije uspjela da gospodinu Mujanoviću osigura „najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda“, a da ne govorimo onih prava predviđenih na europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Budući da je Srbija prekršila ova prava protiv više državljana BIH, ovo predstavlja aktivnu i trajnu kampanju jasnog kršenja obaveza Srbije prema BIH, u skladu sa Odjeljkom VII Općeg okvira DPA.

Štaviše, Aneks 6, Poglavlje I, član I, stav. 18 DPA, dalje kaže da su „strane“ (tj uključujući i Srbiju), dužne da osiguraju svim osobama pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava koja se odnose na krivični postuapk.  S obzirom na činjenicu da gospodinu Mujanoviću nije bilo ni  dozvoljeno izvesti svjedoke u njegovu odbranu, a da ne spominjemo da ga je teretio sud koji nije imao jurisdikciju nad njim i njegovim slučajem, jasno je da je Srbija ovdje još jednom( ne)ispunila klauzulu DPA-a i time još jednom prekršila DPA.

Osim toga, Prilog 7, Prvo poglavlje, članak I, stavak 30 zahtijeva da sve strane ( tj uključujući Srbiju), obezbijede potpuno poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda svih osoba iz njihove nadležnosti. Još jednom, hapšenjem okrivljenog koji nije ni predmet istrage, a potom provođenje lažnog suđenja, da bi ga osudio, Srbija se ponovo, još jednom, nalazi u kršenju DPA.

Iako je zabrinjavajuće da se preko 25.godina od agresije Srbije na BIH Srbija još uvijek služi ovakvim aktima agresije, još nas više zabrinjava što Međunarodna zajednica još nije ni osudila ove aktivnosti jer, čini se, da ona ili nije svjesna njih ili nije svjesna koliko su one štetne za stabilnost BIH.

 

SRPSKA VANTERITORIJALNA NADLEŽNOST I ZASJENJIVANJE NADLEŽNOSTI BIH SUDOVA TAKOĐER JE KRŠENJE DEJTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA

Opći okvir DPA, član 1, preveden sa Engleskog, kaže:

Strane će voditi svoje odnose, u skladu sa principima utvrđenim Poveljom UN-a, Helsinškim završnim aktom, i drugim dokumentima Organizacije za europsku sigurnost i saradnju. Strane će posebno u potpunosti poštovati suvrenu ravnopravnost jedna druge, rješavati sporove mirnim putem, i suzdržati će se od bilo kakvih radnji, prijetnji ili upotrebe sile, ili na bilo koji drugi  način, protiv teritorijalnog integriteta, ili političke nezavinosti BIH ili bilo koje druge države.

Član 10 Općeg okvira DPA također kaže :

Savezna Republika Jugoslavija i Republika Bosna i Hercegovina, se međusobno priznaju kao suverene neovisne  države, unutar svojih međunarodnih granica. Daljni aspketi njihovog međusobnog priznavanja bit će podložni naknadnim raspravama.

Kao što vjerovatno znate, Helsinški  završni akt postavio je temelje međudržavnoj suradnji, i interkaciji europskih država, uključujući interakcije koje uključuju nadležnosti države. U međunarodnom pravu, na koje se DPA poziva, koncepti suvereniteta i nadležnosti su međusobno razmjenjivi u kontekstima slučajeva koji se tiču sposobnosti države da izvršava svoje zakone i odluke o građanima i stvarima na vlastitom teritoriju. Dakle potpisom Srbije, na Općem okviru DPA, zbog klauzula I i X, Srbija se obavezala da poštuje ne samo teritorijalni suverenitet BIH, nego implicitno i nadležnost  BIH nad svojom teritorijom. Pojašnjavajući ovu obavezu dalje, klauzula VIII Općeg okvira kaže da strane pozdravljaju i podržavaju Aneks X sporazuma, koji precizira nadležnost suda BIH, na teritoriji BIH- čime se  Srbija izričito obavezuje na poštovanje nadležnosti BIH, pojašnjenu u tom prilogu.

Iz tog razloga, čak iako je Srbija imala najbolje namjere u pogledu sprovođenja pravičnih i pravednih suđenja, što ona očito nije, Srbija to i dalje neće moći uraditi zbog svojih obaveza iz DPA-a, u kojima se ona obavezala da poštuje suverenitet BIH tj- Nadležnost nad teritorijem BIH i građana BIH. U skladu s tim, dopuštajući Srbiji da nastavi sa hapšenjem i krivičnim gonjenjem državljana BIH, zbog navodnih ratnih zločina u BIH, srbijanski sudovi u suštini preuzimaju nadležnost od sudova u BIH, što predstavlja kršenje suvereniteta BIH na osnovu člana I i X Općeg okvira DPA-najvažnija obaveza DPA, na koju se Srbija izričito obavezala da to nikada neće učiniti.

Pogoršavajuće stanje čini politički zastoj koji je nastao uređenjem BIH po DPA-u u kojem probeogradski političari vješto opstruiraju rad BIH kao potpuno suverene države, onemogućujući  tako BIH da štiti svoju nadležnost, a još manje prava građana BIH, što Srbija zloupotrebljava. Stoga, ako stvari ostanu ovakve kakve jesu, prava  građana BIH jednostavno će se i dalje kršiti jer će ovi veterani ARBIH nastaviti izdržavati kazne za zločine koje nisu počinili i na osnovu presuda sudova koji nemaju ovlasti da izdaju.

 

DA BI ZAŠTITILI DEJTONSKI MIROVNI SPORAZUM MORATE ODLUČNO DJELOVATI

U vašoj je ovlasti da utičete na potpunu implementaciju DPA, i stoga službeno tražimo da prepoznate ove akcije Srbije kao kršenje DPA, što nalaže snažan odgovor međunarodne zajednice. Ne možemo dovoljno naglasiti da ovi postupci Srbije zaista narušavaju stabilnost u BIH, ako ni iz jednog drugog, onda barem iz razloga što mi ne možemo i nećemo mirno stajati dok naši nevini sunarodnjaci pate u Srbijanskim kazamatima.

U skladu sa tim, radi mira i stabilnosti u BIH i radi Dejtonskog mirovnog sporazuma tražimo da:

  • Prepoznate ove akcije Srbije kao kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma
  • Prepoznate ove akcije Srbije kao kršenje međunarodnih zakona i ljudskih i građanskih prava gospodina Mujanovića, gospodina Osmanovića, i gospodina Jurišića
  • Javno osporite ova sramotna suđenja kao političke igre Srbije, i tražite trenutno i bezuslovno puštanje g.Mujanovića, g. Osmanovića
  • Zahtijevate da Srbija odmah prestane sa izvršavanjem izvanteritorijalne nadležnosti nad teritorijem BIH, i građanima BIH, što kao što smo rekli, krši DPA, i umjesto toga da tražite da se ona prepusti svojim obavezama prema BIH, prema DPA-u, uključujući i obavezu da u potpunosti poštuje suverenitet BIH.

Na kraju želimo naglasiti da smo mi spremni da pomognemo na bilo koji način. Razumijemo da su to vrlo teške i obuhvatne teme- te ukoliko je preostalo još  pitanja, ja ću  putovati kroz BIH između 10. i 18. avgusta zbog poslova vezanih za KBS, pa ću Vam biti na raspolaganju za bilo koji sastanak – uključujući i bilo kakve online sastanke, ukoliko je to vaša preferencija.

 

S poštovanjem,
Azem Dervišević

Predsjednik KBS-a.

[1] Armija Republike Bosne i Hercegovine(ARBIH), oružana je formacija koja je zaustavila srpsku agresiju na Bosnu I Hercegovinu devedestih godina, i jedina oružana formacija u Bosni I Hercegovini, koja se borila da zaštiti sve građane BIH, bez obzira na njihovo porijeklo- glavni razlog zbog čega je bila podržana od strane SAD-a, UK-a, Njemačke, i drugih razvijenih demokratija.


 

11th August 2020

Distinguished Ambassadors of the PIC :

Matthew Field 
Eric Nelson
Magret Uebber
Valentin Inzko
Kathleen Kavalec

On behalf of Kongres Bošnjaka Svijeta (“KBS”), thank you for selflessly working to strengthen the bond between BiH and your country, whom we recognize as one of the greatest friends BiH has had since becoming an independent state. We are especially grateful for your nation’s commitment in overseeing the implementation of the Dayton Peace Accord (hereinafter the “DPA”), the pillar of BiH’s stability without which the peace in BiH would not be achieved.

 

With this commitment in mind, we are compelled to voice our concerns about a series of violations of the DPA by Serbia, undermining BiH’s stability and violating human and civil rights of targeted BiH citizens. Specifically, in recent years, Serbia’s government had granted its national courts jurisdictional power sidestepping and overshadowing the jurisdictional power of BiH courts. This enabled Serbia’s authorities to arrest, imprison and ultimately convict a number BiH citizens and veterans of the Army of the Republic of Bosnia and Herzegovina (“ARBiH”)[1] for war crimes they did not commit in sham-trials that violate the most basic standards of justice and place Serbia in a material breach of the DPA.

 

Having failed in tarnishing ARBiH at the ICTY trials in which Serbia’s unsubstantiated claims of ARBIH’s wide-scale war crimes were overwhelmingly rejected, Serbia had now moved to take justice into its own hands. It began with a list of about 3500 names which Serbia declared “war criminals.” On July 30th, 2018, on the border of Serbia and BiH, Serbian authorities arrested Mr. Husein Mujanovic, an ethnic Bosniak, a BiH citizen, and an ARBiH veteran whose name was on the list. Despite the fact that Mr. Mujanovic was not a suspect or a person of interest in any ongoing investigations in Serbia at the time, Serbian authorities arrested Mr. Mujanovic on the spot - without cause - only to open an investigation against him after making the actual arrest – a first of many violations of Mr. Mujanovic’s rights. For the next 48 hours, Mr. Mujanovic was then held in a windowless room, with no lights, no food, no water, no bed, not even a blanket, while his family was given no information about him. Then, despite the fact that Serbia’s courts had no jurisdiction to even prosecute Mr. Mujanovic, due to the fact that he is a BiH citizen, accused of crimes allegedly having taken place in BiH and where all alleged victims were also BiH citizens (i.e. no connection with Serbia to grant Serbia any ability to judge Mr. Mujanovic), Serbia’s courts nonetheless assumed an extraterritorial jurisdiction overshadowing and side-stepping the jurisdictional powers of BiH courts and pressed on with the trial. Once the trial had commenced, the violations of Mr. Mujanovic’s rights intensified. Serbia’s court prevented dozens of witnesses from BiH from testifying on Mr. Mujanovic’s behalf, while Serbian authorities even threatened the witnesses with arrests if they entered Serbia. Therefore, when ultimately “convicted” of “war crimes,” it is clear that Mr. Mujanovic was not actually guilty of these crimes, but rather of being an ARBiH veteran whom Serbia used to white wash its bloody history in BiH by showing that ARBiH soldiers were war criminals, too.

 

Unfortunately, Mr. Mujanovic’s tragedy is not unique. Encouraged by international community’s silence, Serbia’s authorities had also similarly arrested and charged Mr. Osman Osmanovic and Mr. Ilija Jurisic, both ARBiH veterans and citizens of BiH and aubjected them to similar sham-trials. While Mr. Osmanovic's case and Mr. Mujanovic's cases are ongoing, it took Serbia a decade to admit that Mr. Jurisic was not guilty – a gross violation of Mr. Jurisic's right to a fair trial without undue delays. For comparison, there are numerous real war criminals that were found guilty by the ICTY for murdering many people who served less than Mr. Jurisic. Given this behavior by Serbia, it is clear that these are not isolated incidents, but rather systemic acts of aggression by Serbian state against ARBiH veterans, contrary to the DPA and aimed at punishing ARBiH veterans regardless of their innocence or guilt.

 

SERBIA’S PROSECUTIONS OF ARBIH VETERANS IS A VIOLATION OF THE DAYTON PEACE ACCORD

Serbia is a party to the General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina, (hereinafter “General Framework”)of the DPA. Section VII of the General Framework states:

… the Parties agree to and shall comply fully with the provisions concerning human rights set forth in Chapter One of the Agreement at Annex 6, as well as the provisions concerning refugees and displaced persons set forth in Chapter One of the Agreement at Annex 7.

 

The Annex 6, Chapter One, Article 1 states:

The Parties shall secure to all persons within their jurisdiction the highest level of internationally recognized human rights and fundamental freedoms, including the rights and freedoms provided in the European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms and its Protocols and the other international agreements listed in the Appendix to this Annex.

 

Given the earlier stated facts about Mr. Mujanovic’s arrest and sham-trial, it is clear that Serbia had failed to secure Mr. Mujanovic with the “highest level of internationally recognized human rights and fundamental freedoms” much less those “provided in the European Convection for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms.” Since Serbia has violated these rights against multiple BiH citizens, this amounts to an active and ongoing campaign of clear breach of Serbia’s commitments to BiH under Section VII of the General Framework of the DPA.

 

Moreover, Annex 6, Chapter One, Article 1, par. 18 of the DPA further states that the “Parties” (i.e. including Serbia) are obligated to “secure to all persons … right to a fair hearing in civil and criminal matters, and other rights relating to criminal proceedings.” Once again, given the fact that Mr. Mujanovic was not even allowed to bring forth witnesses in his defense, not to mention that he was charged by a court with no jurisdiction over him and his case, it is clear that Serbia had fallen short of satisfying “a fair hearing” clause of the DPA, placing Serbia, once again, in breach of the DPA for this reason alone.

 

In addition, Annex 7, Chapter One, Article 1, par. 30 requires all “Parties” (i.e. including Serbia) to provide “full respect for the human rights and fundamental freedoms of all persons within their jurisdiction.” Once again, by arresting a defendant that is not even a subject to an investigation, and then conducting a sham trial to convict him, Serbia once again finds itself in breach of the DPA.

 

While it is disturbing that over 25 years since the end of Serbia’s military aggression against BiH, Serbia is still resorting to other acts of aggression, we are even more concerned that these actions have not yet been condemned by the international community that appears to either not be aware of them, or not be aware of just how harmful to BiH’s stability they really are.

 

SERBIA’S EXTRATERRITORIAL JURISDICTION SIDESTEPPING THE JURISDICTION OF BIH COURTS IS ALSO A VIOLATION OF THE DAYTON PEACE ACCORD

General Framework of the DPA, Article 1 states:

The Parties shall conduct their relations in accordance with the principles set forth in the United Nations Charter, as well as the Helsinki Final Act and other documents of the Organization for Security and Cooperation in Europe. In particular, the Parties shall fully respect the sovereign equality of one another, shall settle disputes by peaceful means, and shall refrain from any action, by threat or use of force or otherwise, against the territorial integrity or political independence of Bosnia and Herzegovina or any other State.

 

Article 10 of the General Framework of the DPA likewise states:

The Federal Republic of Yugoslavia and the Republic of Bosnia and Herzegovina recognize each other as sovereign independent States within their international borders. Further aspects of their mutual recognition will be subject to subsequent discussions.

 

As you probably know, the Helsinki Final Act has laid the foundation for interstate cooperation and interaction between European states, including the interactions involving jurisdictional powers of the states. In the international law, which is heavily cited and relied upon by the DPA, the concepts of sovereignty and jurisdiction are interchangeable in the contexts of cases concerning a state’s ability to enforce its laws and decisions on citizens and controversies within its own territory. Therefore, by Serbia’s signature on the General Framework of the DPA, because of Clauses I and X, Serbia has obligated itself to respecting not only BiH’s territorial sovereignty, but also implicitly BiH’s jurisdictional power over its own territory. Clarifying this commitment further, Clause VIII of the General Framework states that “Parties welcome and endorse … Annex X” of the agreement, which specifies BiH court’s jurisdictional power over BiH territory – thus making Serbia explicitly committing to respecting BiH’s jurisdictional power clarified in that annex.  

 

For this reason, even if Serbia had the best intentions in terms of conducting fair and just trials, which it clearly did not, it would still not be able to do so because of its commitments under the DPA in which Serbia had obligated itself to respecting BiH’s sovereignty – i.e. jurisdictional authority over BiH territory and BiH citizens. Accordingly, allowing Serbia to continue arresting and prosecuting BiH citizens for alleged war crimes in BiH, Serbia’s courts are essentially taking over jurisdictional power from the BiH courts, which amounts to Serbia’s violating of BiH’s sovereignty under Articles I an X of the General Framework of the DPA – the most crucial commitment of the DPA that Serbia has explicitly vowed never to do.

 

Exacerbating the situation is the DPA-created political deadlock in BiH in which pro-Belgrade politicians artfully obstruct operation of BIH as a fully sovereign state, thereby disabling BiH from protecting its jurisdiction, much less the rights of BiH citizens abused by Serbia. Therefore, if things are left unchecked, the rights of these BiH citizens will simply continue to be violated as these ARBiH veterans will continue serving sentences for the crimes they did not commit and based on verdicts by the courts with no power to issue them.

TO PROTECT THE DAYTON PEACE ACCORD – YOU MUST ACT DECISIVELY

 

In your capacity to influence the full implementation of the DPA, we formally request that you recognize these actions by Serbia as violations of the DPA warranting a strong response from the international community. We cannot stress enough that these actions by Serbia indeed undermine the stability in BiH at least because we cannot and will not stand idly while our fellow compatriots suffer in Serbian dungeons.  

 

Accordingly, for the sake of peace and stability in BiH and for the sake of the Dayton Peace Accord, we request that you:

  • Recognize these actions by Serbia as violations of the Dayton Peace Accord
  • Recognize these actions by Serbia as violations of the international laws and human and civil rights of Mr. Mujanovic, Mr. Osmanovic and Mr. Jurisic.
  • Publicly rebuke sham-trials as political statements by Serbia and demand immediate and unconditional release of Mr. Mujanovic and Mr. Osmanovic; and
  • Demand that Serbia immediately ceases exercising extraterritorial jurisdiction over BiH territory and BiH citizens and instead recommit itself to its obligations to BIH under the DPA – including its obligation to fully respect BiH’s sovereignty. 

 

Finally, we want to underline that we are here to help in any way we can. We understand that these are very difficult and involved topics – and to the extent there are any questions remaining I will be travelling through BiH between Aug. 11th – Aug. 18th on KBS-related business and will make myself available to your Honor for any meeting, including any online-remote meetings, if so is your preference.

 

Sincerely,
Azem Dervisevic

President of  the KBS



[1] Army of the Republic of Bosnia and Herzegovina (“ARBiH”) is the military formation that stopped Serbia’s aggression against BiH in the 1990’s and also the only military formation in BiH that fought to protect all its citizens, regardless of their background – a major reason why it was ultimately supported by the U.S., U.K., Germany and other developed democracies.


Print   Email

Related Articles